Kako kod mene izgleda prvi razgovor
Prvi razgovor je običniji nego što ljudi misle. Sjednemo i pričamo. Koliko ćeš reći, i hoćeš li opet, vidiš poslije.
Ovo me ljudi često pitaju. Kako to kod tebe izgleda? Šta se desi kad neko prvi put dođe?
Prije prvog razgovora ljudi u glavi imaju sliku iz filma. Neko ko šuti, klima glavom i sve pamti. Nešto kao ispit, samo što ne znaš gradivo.
A ono se u stvari sjedne i priča.
Prije nego što dođeš
Znam kako to ide. Poruka se napiše, pa obriše, pa napiše opet. Razmišlja se kako da zvuči normalno, da ne bude ni previše ni premalo.
Ne mora zvučati nikako posebno. Meni je i „Zdravo, razmišljam o razgovoru” sasvim jasna poruka. Ostalo mi možeš reći kad se vidimo, a možeš i tada prešutjeti.
Neko dođe i tačno zna zbog čega. Neko samo osjeti da nešto pritiska, pa dođe s tim.
Trema je normalna. Ne moraš je skrivati.
Kad sjednemo
Vidimo se, uživo ili online, kako ti više odgovara. Prvo se upoznamo, kao i bilo gdje drugo.
Znam pitati koliko je ta poruka čekala u telefonu. Odatle se nekad razveže cijela priča.
Onda pređemo na ono zbog čega si tu. Ako ne znaš odakle bi, kreni od toga šta ti je jutros bilo na pameti. Dalje se samo nastavi.
Ja uglavnom slušam i ponekad nešto pitam.
Gledaš i ti mene
Kad prvi put uđeš u nečiju kuhinju, brzo osjetiš je li ti ugodno. Isto je i kad sjedneš sa mnom. Ja tebe upoznajem, ali i ti mene.
I ti gledaš kako pričam i kako ti je kad zašutim. Osjetiš li da bi se meni jednom moglo reći i ono što inače nikome ne govoriš.
Pitaj šta god ti nije jasno. I ono što ti se čini glupo pitati. Kako to ide online, šta ako usred priče zapneš i ne znaš dalje.
Ako poslije razgovora osjetiš da to nije to, u redu je. Niko nije kriv. Nekad se ljudi jednostavno ne poklope i bolje je to znati odmah.
Ne kopam po tebi
Ima nešto što mi je važno reći unaprijed.
O čemu ti se ne priča, o tome ne pričamo. Ako za neku temu još nije vrijeme, preskočimo je. Ti biraš koliko brzo idemo.
Neke stvari čovjek izgovori tek kad osjeti da može, i ni dana prije.
I šta onda
Na kraju popričamo šta dalje. Ako i tebi i meni ima smisla, nađemo se opet.
Ako ne, ni to nije bilo uzalud. Sad bar znaš šta ti ne odgovara.
Ne obavezuješ se ni na šta, ni na drugi put. Možda ti treba dan ili dva da razmisliš, možda i više. Slobodno.
Javi mi se kad ti bude do toga. Ostalo dogovorimo kad se čujemo.